Postoje vanjske i unutarnje hernije. Vanjske su češće i manifestiraju se na koži, dok se unutarnje odnose na prolazak visceralnog organa iz trbušne u neku drugu šupljinu

Hernija (kila) je česta bolest koja pogađa osobe oba spola i u svakoj životnoj dobi.To je u stvari izlazak dijela sadržaja utrobe, prekrivenog spoljnom stijenkom od mekih tkiva, iz šupljine u kojoj se nalazi, kroz hernijska vrata.

Postoje zone u kojima se hernije često stvaraju, zbog manjeg otpora trbušne stijenke. Te zone su preponska, kruralna i zona oko pupka.

Kod nekih ljudi postoje područja koja su slabija, a samim tim i sklonija hernijama. Uzročnici mogu biti i naglo i izrazito mršavljenje ili senilna atrofija. Obično je uzrok i povećanje unutarnjeg trbušnog pritiska, zbog jakih fizičkih napora, zatvora, jakog i dugog kašlja.

Te pojave kod osoba koje imaju jaku trbušnu stjenku, ne stvaraju nikakve probleme, ali zato kod osoba koje imaju slabu trbušnu stjenku uzrokuju stvaranje hernija.

Postoje i akutne hernije, koje se javljaju nakon jednog jačeg napora, koje uzrokuje iznenadno povećanje trbušnog pritiska, te stvaranje hernije.

Postoje vanjske i unutarnje hernije. Vanjske su češće i manifestiraju se na koži, dok se unutarnje odnose na prolazak visceralnog organa iz trbušne u neku drugu šupljinu.

Hernije, također, možemo podijeliti na: ingvinalne ili preponske, kruralne, umbilikalne ili pupčane i dijafragmalne.

Simptomi

Kada se u nekoj od hernijskih zona pojavi izbočina definiranih karakteristika, tada se sumnja na herniju. Ako se izbočina pritisne rukom ili ako pacijent promjeni položaj, izbočine nestaje i to se naziva reponiranje hernije, koje je važno za dijagnozu.

U nekim slučajevima, prilikom kašljanja pacijenta, izbočina se povećava. U slučaju velikog napora, može se javiti i bol. Postoje i oblici hernije koje nazivamo epigastrične hernije, a njih prate jaki bolovi, te klinička slika slična gastritisu ili gastroduodenalnom ulkusu.

Liječenje

U većini slučajeva pacijenti nemaju nikakve bolove, pa iako su primjetili izbočinu na svom tijelu, ignoriraju je i nastavljaju s normalnim aktivnostima, bez odlaska ljekaru.

Takav pristup, međutim, može dovesti do komplikacija, kao što je strangulacija. U svakom slučaju, pacijent treba čim primjeti izbočinu javiti se svom liječniku, koji će odlučiti o težini bolesti i izboru terapije.

Postoje palijativna i hirurška terapija. Palijativna terapija je korištenje hernijskog pojasa, ali ta terapija se može upotrebljavati samo u određenim slučajevima i može dovesti do ireponibilnosti hernija. U većini slučajeva terapija izbora je hirurška intervencija.

Moguće komplikacije, koje mogu nastati kod hernija su: strangulacija, ireponibilnost, upala, začepljenje i traumatsko prsnuće. Rupturu ili puknuće hernije može uzrokovati jaka tauma, a u slučaju strangulacije i začepljenja neophodna je hitna hirurška intervencija.