Bruh je izbočenje na trbušnom zidu nastala prolaskom trbušnih organa kroz prirodni ili stečeni otvor na njemu. To izbočenje čini trbušna maramica u koju upadaju trbušni organi, najčešće crijevo, bešika, a kod djevojčica jajnik. Bruh je veoma čest kod novorođenčadi, posebno kod nedonoščadi

Kila (bruh ili hernija) je najčesta hiruška bolest kod djece, koja nastaje uglavnom kao posljedica nasljedne slabosti trbušnog zida ili prijevremenog rođenja djeteta.

Bruh je izbočenje na trbušnom zidu nastala prolaskom trbušnih organa kroz prirodni ili stečeni otvor na njemu. To izbočenje čini trbušna maramica u koju upadaju trbušni organi, najčešće crijevo, bešika, a kod djevojčica jajnik. Bruh je veoma čest kod novorođenčadi, posebno kod nedonoščadi.

Dječaci su mnogo skloniji bruhu nego djevojčice i on se kod njih javlja četiri puta češće. Kod neke djece bruh se primjeti još na rođenju. Kod drugih se javi u prvim nedeljama života. Najveći broj se dijagnostikuje u prvoj godini djetetovog života. Kod predisponirane djece može se javiti u drugoj, trećoj godini ili kasnije. U svakom slučaju prva godina je najrizičnija.

Kila se kod djece javlja na mjestima gdje kroz trbušni zid prolaze nervi i krvni sudovi, rijetko na mjestu povrede ili ožiljka nastalog operacijom. Kritična tačka je pupak i preponski kanal. Krajem prve sedmice života bebi otpada pupak. Na tom mjestu ispod kože ostaje mali otvor, kroz koji su prolazili krvni sudovi. Taj otvor zarasta kroz par sedmica ili mjeseci. Kod neke djece otvor zaraste poslije više mjeseci ili godina.

Preponski kanali su druga kritična tačka. Kroz njih se u osmom i devetom mjesecu kod muškog ploda spuštaju testisi, a kod djevojčica prolaze okrugle materične veze koje drže matericu u normalnom položaju. Kanal se zatvara neposredno prije ili poslije rođenja. Ako ostane otvoren predstavlja jedan od preduslova za nastanak preponske kile. Čak kod 40% djece on je na rođenju još uvijek otvoren, a većina njih ne dobija bruh. Potrebno je da postoji i slabost trbušnog zida. Neka djeca tu slabost mišićno-vezivnog tkiva nasljeđuju. Ona obično imaju roditelje ili braću i sestre koji su operisali bruh. Kod drugih ona postoji zato što su rođena ranije, prije no što je trbušni zid potpuno sazrio.

Kada se pritisak u trbuhu poveća, a to se dešava kada beba plače, kašlje ili kaki, kroz kilni otvor se može potisnuti dio crijeva i dovesti do pojave bruha. Mnogi roditelji strijepe da će beba, posebno ako je dječak, dobiti kilu ako dosta plače. Nema opasnosti, ako je trbušni zid dovoljno jak, a otvor mali. Međutim, ako se bruh već pojavio, bebu ne treba pustiti da dugo plače.

Kako roditelji mogu prepoznati simptome bruha?

Kod neke djece je bruh prisutan još na rođenju. Češće u prvim sedmicama života mama prilikom presvlačenja ili kupanja, dok beba plače, primjeti da se pupak naduje ili se u preponi pojavi ispupčenje. Kod dječaka se crijevo može spustiti u mošnice, pa se sa te strane ona znatno uveća. Kod djevojčica bruh se vidi kao izbočenje na preponi, koje se nekada spušta do velike usne. Kod većine kila ispupčenje se vrati kada beba ili dijete leže mirno. Bruh se može javljati kad god se dijete uspravi ili plače. Može se javljati samo povremeno kada se dijete jako napne.

Dijagnostikovanje kile nije teško. Malo dijete pri pregledu obično plače tako da se na trbušnom zidu uočava ispupčenje veličine od lješnika do oraha, nekada i veće. Starija djeca stoje i nakašlju se. Time se poveća pritisak u stomaku sto dovodi do pojave kile.

Vrste kile

Preponska ili ingvinalna kila je najčešća od svih kila (80-90% svih kila trbušnog zida). Sreće se daleko češće kod dječaka, nego djevojčica. Kod njih kilna kesa prolazi kroz preponski kanal pored sjemenog kanala i krvnih sudova koji idu do testisa. Na taj način se trbušni organi (uglavnom crijeva) spuštaju u mošnice. Kila ne mora da se spusti cijelom dužinom preponskog kanala sve do mošnica. Tada se nalazi u preponskom kanalu, ne izlazeći kroz njegov spoljašnji otvor. U tom slučaju je češće obostrana i u njoj se nekada može naći pored crijeva i bešika. Kod djevojčica kroz preponski kanal prolaze okrugle materične veze i pored njih može da nastane kila. Nekada se spušta do velikih usana.

Femoralna ili bedrena se javlja mnogo češće kod djevojčica, nego dječaka. Nastaje prolaskom kilne kese u preponama kroz otvor na trbušnom zidu kroz koji prolaze krvni sudovi za noge. Pupčana kila je najčešća kila novorođenčadi. 

Komplikacije kile

Najčešća komplikacija kile je uklještenje. Uglavnom se dešava tokom prvih šest mjeseci života. Obično je u pitanju kila koja nije ranije dijagnostikovana. Dok roditelj presvlači bebu koja uporno plače, primjeti čvor na preponi. Beba neutješno plače, zatim povraća, trbuh je napet, a izbočenje se ne smanjuje. Ne treba vraćati bruh u trbuh. To je hitno stanje i bebu odmah treba odvesti dječijem hirurgu. Bebi se ne daje mlijeko ni voda dok je ne pregleda hirurg. Bolje da je želudac prazan, ako je potrebna anestezija i operacija. Bebi samo mogu da se izdignu kukovi i na stomak stavi hladna obloga. Nekada je to dovoljno da crijevo samo sklizne natrag. Rjeđe komplikacije su zapaljenje i srašćenje kile.

Liječenje kile

Kada roditelji primjete izbočenje na bilo kom dijelu trbuha djeteta, moraju ga odmah odvesti hirurgu. Ako je beba mirna, bruh se pojavio i vratio, ne mora se smjesta ići. Prva pojava bruha obično nije urgentno stanje, ali treba prepustiti ljekaru da dijagnostikuje kilu i odredi plan liječenja.

Liječenje pupčane kile predstavlja niz periodičnih pregleda. Bruh se prati, jer većina njih zaraste do druge godine života. Nekada se to desi tek sa pet- šest godina, ali pupčana kila rijetko kad pravi probleme i operacija može da se odlaže. Operiše se tek ako se ne smanjuje ili se eventualno ukliješti. Ranije se smatralo da pupak brže zaraste ako se stavi flaster. Međutim, pokazalo se da to nema uticaja, već se roditelji samo muče sa flasterima, koji ostavljaju osjetljiva mjesta na koži.

Preponska kila ne nestaje sama od sebe, ne miruje i povećava se. Liječi se isključivo hiruški. Operacija se najčešće vrši ubrzo po postavljanju dijagnoze. Planira se za vrijeme kada je dijete zdravo, dobro napreduje, nema jake grčeve i teže je od pet kilograma. Operacija se može odložiti do šest-sedam mjeseci starosti bebe, ali ne treba mnogo čekati, jer se time rizikuje uklještenje. Dva-tri mjeseca nakon operacije dijete može nesmetano da se baviti sportom. On je čak i poželjan, jer obezbeđuje jake trbušne mišiće, koji tokom života štite od pojave bruha.