Zbog svoje rasprostranjenosti Parkinsonova bolest je u centru pažnje različitih kliničkih ispitivanja. Nažalost, često srećemo pacijente s ovom bolešću kod kojih se kasni s postavljanjem dijagnoze, što ima velikog značaja u daljnjem toku liječenja te u samoj prognozi

Zbog svoje rasprostranjenosti Parkinsonova bolest je u centru pažnje različitih kliničkih ispitivanja. Nažalost, često srećemo pacijente s ovom bolešću kod kojih se kasni s postavljanjem dijagnoze, što ima velikog značaja u daljnjem toku liječenja te u samoj prognozi.

Razlog leži u različitim simptomima i načinu prezentacije. Iako je Parkinsonova bolest karakterizirana u tipičnoj kliničkoj slici s tremorom (drhtanjem) ruku, rigidnim i krutim ekstremitetima, usporenim pokretima te nestabilnosti prilikom hoda, statistički veliki broj pacijenata ima atipičnu prezentaciju koja uključuje takozvane nemotoričke simptome (NMS).

Među ovim simptomima obično nalazimo poremećaje ponašanja, intelektualni pad, promjene raspoloženja, smetnje i poremećaj sna te čula mirisa. U studijama koje su rađene kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću najčešći nemotorni simptomi su bili:

* Anksioznost (68 %)
* Malaksalost (58 %)
* Bolovi u nogama (38 %)
* Nesanica (37 %)
* Urinarne smetnje (35 %)
* Pretjerano stvaranje pljuvačke (31 %)
* Pad koncentracije (27 %)

Uvođenje lijekova

Postavljanje ranije dijagnoze Parkinsonove bolesti je od velikog značaja jer pojava simptoma kod pacijenta obično označava postojanje većih promjena na samom tkivu mozga koje su vrlo često ireverzibilne. Trenutno je u toku niz studija koje imaju za cilj pronalazak nekog mjerljivog parametra u krvi ili moždanom likvoru koji će omogućiti postavljanje dijagnoze bolesti prije nastanka samih simptoma te na taj način omogućiti brže i kvalitetnije liječenje koje će imati puno bolje rezultate dugoročno.

Uvođenje lijekova kod Parkinsonove bolesti obično brzo dovede do potpune ili djelimične kontrole simptoma, međutim, vremenom dolazi do razvoja komplikacija liječenja.

Moždana stimulacija

Za ove pacijente na raspolaganju su noviji lijekovi te hirurška metoda koja se naziva duboka moždana stimulacija. Ova metoda se sastoji u implantaciji elektrode s četiri mjesta kontakta na jednu od dvije lokacije u mozgu (Gpi i STN) koje se zatim stimuliraju putem aparata ugrađenog ispod kože prednjeg zida grudnog koša.

Iako je dovela do revolucije u liječenju ove bolesti, ova metoda nije prikladna za sve pacijente i ne rješava sve probleme koje Parkinsonova bolest nosi sa sobom te je potrebno napraviti pažljiv pregled i odabir pacijenata kojima se ona preporučuje.