Pokazalo se da imela pomaže i u liječenju od karcinomnih oboljenja. Sadrži ljekovitu tvar lecitin iz koje se dobija lecitinol koji već u malim količinama može uništiti stanice karcinoma, te povratiti oslabljen imunitet

Imela se obično povezuje s Božićem ili Novom godinom i simbolizira mir, pomirenje i sreću. Međutim, njena primjena i simbolika seže daleko u prošlost, još u vrijeme prije Krista, a sadrži i čitav niz ljekovitih tvari.

Imelu su najviše štovali Druidi i Vikinzi. Druidi su je nosili prikačenu oko vrata i smatrali svetom biljkom koja liječi i štiti od zlih sila, te liječi neplodnost. Odatle vjerovatno potiče tradicija ljubljenja ispod imele. Čak su imali poseban ritual prilikom branja imele. Vikinzi su vjerovali da ima sposobnost dizanja iz mrtvih i povezivali su je sa Balderom - bogom ljetnog sunca. Zbog svoje popularnosti u poganskim narodima, kroz cijeli srednji vijek imelu je bilo zabranjeno koristiti kao ukras, a to je jedan od razloga zbog čega se crkve ni danas ne ukrašavaju tom biljkom.

Biljka Imela

Imela je poluparazitska biljka bijele boje koja raste u obliku zimzelenog grma, promjera do 1 metar. U prirodi razlikujemo bijelu i crnogoričnu imelu, ovisno o tome na kojem drvetu raste. Bijela imela (Viscum album) najčešće raste na listopadnom drveću koje ima meku koru kao što su breza, vrba, lipa, kruška, jabuka. Njen srodnik, crnogorična imela (Viscum laxum Boiss) obično raste na borovima, jelama i smrekama. Svrstava se u poluparazitsko drveće zbog toga što se voli gnijezditi na domaćinu i pritom uzimati od njega vodu, iako je sama biljka sposobna obavljati proces fotosinteze i formirati vlastite organske tvari. Rasprostranjena je uglavnom širom Europe, Azije i Sjeverne Afrike. U narodu ju još nazivaju lijepak, visk, cmelj, melina i višće.

Ljekovitost i primjena u medicini

Imela se kao ljekovita biljka koristi još od 5 stoljeća prije Krista, a u narodnoj medicini taj običaj je ostao uveliko prakticiran još do danas. Službena medicina priznala je njenu ljekovitost, a u posljednje vrijeme čak se razmatra kao lijek ili sastavni dio lijeka protiv karcinoma i AIDS-a. Dokazano je da imela sadrži čitav niz ljekovitih tvari. Najvažniji od njih su: lecitin, viskotoksini, histamin, lignin, flavonoidi, kolin, lignin te masno i eterično ulje. Koristi se u obliku čaja, praška, meda, vina i tinkture.

Izaziva pojačan rad žlijezda probavnog trakta te pospješuje izmjenu tvari u organizmu. Ako patite od hroničnog zatvora od velike pomoći će vam biti upravo imela. Pored toga normalizira izlučivanje žuči te uklanja uzroke nastanka šećerne bolesti.

No najviše zanimanja privlači njeno djelovanje na niski i visoki krvni tlak uzrokovan smetnjama u krvotoku. Ljekovite tvari u toj biljci uzrokovat će da se kolanje krvi kroz organizam normalizira, te time ojačati najjači mišić – srce. Kako dolazi do potpune ravnoteže krvožilnog sistema, visokog i niskog krvnog tlaka više neće biti, kao ni vrtoglavice, glavobolje i migrene, zujanja u ušima, nadiranja krvi u glavu i dr. Normaliziran optok krvi će također jako povoljno djelovati kod žena prilikom bolnih menstruacija, kao i kod povraćanja krvi i krvarenja iz pluća.

Pokazalo se da imela pomaže i u liječenju od karcinomnih oboljenja. Sadrži ljekovitu tvar lecitin iz koje se dobija lecitinol koji već u malim količinama može uništiti stanice karcinoma, te povratiti oslabljen imunitet. Pomaže prilikom oporavka, ublažava mučninu, povraćanje, opadanje kose, nesanicu te gubitak apetita. Uspješna je samo kod karcinoma koji stvaraju čireve, ali ne i kod liječenja leukemije.