Šta je laktozna netolerancija?
Laktozna netolerancija je nesposobnost varenja velike količine laktoze, najdominantnijeg šećera iz mlijeka.Ta nesposobnost je rezultat nedostatka enzima laktaze, koga normalno proizvode ćelije tankog crijeva
Tekst: A A A



Bura u čaši mlijeka
Šta je laktozna netolerancija?

Objavljeno 12.12.2011 u 15:46

Dugo je kravlje mlijeko bilo poznato kao izvor neprijatnih simptoma, kao što su bol u predjelu želuca i koprivnjača (pojava grupnih bubuljica na više mjesta po tijelu).

Ta reakcija nastaje zbog laktozne netolerancije ili alergije na protein iz mlijeka. Kod beba, obe reakcije na hranu, mogu postojati u isto vrijeme.

Mlijeko je bebin prvi izvor stranog proteina i veoma je važan izvor hranljivih materija, tako da se ne može lako ukloniti iz ishrane dojenčeta.

Šta je laktozna netolerancija?

Laktozna netolerancija je nesposobnost varenja velike količine laktoze, najdominantnijeg šećera iz mlijeka.Ta nesposobnost je rezultat nedostatka enzima laktaze, koga normalno proizvode ćelije tankog crijeva.

Laktaza razlaže mliječni šećer u jednostavnije, forme koje bi nakon toga mogle biti apsorbovane u krvotok. Kad nema dovoljno laktaze za varenje određene količine laktoze -mliječnog šećera, rezultat, iako nije dramatičan, može biti veoma neprijatan.

Simptomi laktozne netolerancije

Simptome nemaju sve osobe kojima nedostaje enzim laktaza, ali oni koji pokazuju simptome smatraju se laktozno netolerantnim.

Česti simptomi su muka, grčevi (naročito kod beba), nadutost stomaka, ojed, gasovi i proliv (stolice su pjenušave, vodenaste, kisele - jer sadrže mnogo mliječne kiseline i neapsorbovanog mliječnog šećera), koji počinju 30 minuta do dva sata nakon uzimanja hrane i pića koji sadrže laktozu. Sigurni znaci bolesti variraju u zavisnosti od količine laktoze koju dijete može da podnese.

Primarna i sekundarna laktozna netolerenacija

U rijetkim slučajevima, djeca se rađaju bez sposobnosti da stvaraju enzim laktazu. Taj poremećaj zovemo primarna ili urođena netolerancija.

U kasnijem uzrastu, laktazni nedostatak je stanje koje se razvija prirodno tokom vremena. Poslije otprilike druge godine života, tijelo počinje da proizvodi manje laktaze. Međutim, mnogi ljudi nemaju simptome dok ne postanu znatno stariji.

Stečena ili sekundarna netolerancija na laktozu nastaje kod djece koja boluju od nekih drugih bolesti crijeva (npr. glutenska bolest), kod kojih dolazi do oštećenja crijevnih resica (teži infektivni prolivi).

Da li će dijete imati ovaj poremećaj i kasnije tokom života, zavisi od toga da li je nasljedni poremećaj trajan ili prolazni, koji se može ponoviti ili ne mora.

Količina mlijeka i mliječnih proizvoda, koja dovodi do laktozne netolerancije veoma varira od djeteta do djeteta. Neka djeca, koja imaju snižen nivo crijevne laktazne aktivnosti mogu da popiju čašu mlijeka i da nemaju nikakve smetnje.

Tvrdi sir, koji ima mali sadržaj mliječnog šećera, i prerađeni mliječni proizvodi kao što su jogurt i kiselo mlijeko uglavnom su dobro podnošljivi.

Testovi dokazivanja

Najčešći testovi za utvrđivanje apsorpcije mliječnog šećera u digestivnom sistemu su: test laktozne tolerancije, test mjerenja hidrogena u izdahu i test mjerenja kiselosti stolice. Ti testovi se izvode u dječjim klinikama.

Test laktozne tolerancije počinje uzdržavanjem od hrane (ne konzumiranjem hrane) prije testa i nakon toga uzimanjem tečnosti, koja sadrži laktozu. U toku dva sata, koliko traje period mjerenja, uzima se nekoliko uzoraka krvi u kojoj se mjeri nivo glukoze (šećera u krvi), koji je pokazatelj koliko je organizam u stanju da svari laktozu.

Normalno je da se, kad laktoza stigne u organe za varenje, laktaza razlaže na glukozu i galaktozu. U jetri galaktoza prelazi u glukozu, koja potom prelazi u krvotok i time podiže nivo šećera u krvi kod pojedinca. Ako se laktoza ne razloži potpuno i nivo glukoze u krvi se ne poveća, dijagnoza laktozne netolerancije se time potvrđuje.

Testom mjerenja hidrogena u dahu se mjeri količina hidrogena u izdahu. U normalnoj situaciji se registruje veoma mala količina hidrogena. Međutim, nesvaren mliječni šećer u debelom crijevu prerađuju bakterije i time se produkuju razni gasovi, uključujući i hidrogen. Hidrogen se apsorbuje iz crijeva i nošen krvotokom do pluća biva izdahnut.

U toku testa, dijete pije mlijeko i u pravilnim intervalima se analizira izdisaj. Povećan nivo hidrogena u izdahu je pokazatelj nepravilnog varenja mliječnog šećera. Ovaj test je prihvatljiv i za djecu i za odrasle.

Liječenje

Liječenje podrazumjeva uskraćivanje mliječnog šećera, što znači bezmliječnu hranu. Umjesto humanog ili kravljeg mlijeka daju se specijalne formule, koje sadrže sve hranljive materije neophodne za normalan rast i razvoj. Na ovoj dijeti stolice se brzo normalizuju, djeca se brzo oporavljaju i dobijaju na težini.

Sojino mlijeko


Sva mlijeka životinjskog porijekla sadrže laktozu. Mlijeko od soje, koje je zapravo sok, ne sadrži laktozu. Međutim, sadrži druge šećere, koji ponekad mogu biti uzrok simptoma sličnih laktoznoj netoleranciji.

Oprez sa skrivenom laktozom


Iako su čisto mlijeko i mliječni proizvodi prirodni izvori laktoze, ona se često dodaje u gotove proizvode. Roditelji, čija djeca imaju nizak nivo tolerancije na laktozu, bi trebalo da znaju da razni proizvodi hrane mogu da sadrže makar i malu količinu laktoze, kao što su: hljeb i drugi pekarski proizvodi, musli i kornfleks, instant krompir, supe, razne vrste cijeđenog voća, margarin, mesa u saftu, prelivi za salate, bombone i konditorski proizvodi, smjese za palačinke, biskviti, kolači, praškasti dodaci obrocima.


(MOJEzdravlje)