Korekciju treba učiniti na vrijeme da se omogući normalan razvoj kuka. U razvojnoj displaziji kuka radi se o nedovoljno razvijenoj zglobnoj čašici i promjeni položaja zglobne glavice, koja se djelomično ili potpuno nalazi izvan čašice.

Pri prvoj posjeti pedijatrijskom savjetovalištu nezaobilazan je pregled kukova u novorođene djece i male dojenčadi.

Upravo u toj dobi javlja se jedan od tri najčešća poremećaja zgloba kuka koji se javljaju u djece. Pri ranoj dijagnozi razvojne displazije kuka i pravovremeno započetoj terapiji, poremećaj se korigira bez posljedica.

Zašto je važan pregled kukova?

Korekciju treba učiniti na vrijeme da se omogući normalan razvoj kuka. U razvojnoj displaziji kuka radi se o nedovoljno razvijenoj zglobnoj čašici i promjeni položaja zglobne glavice, koja se djelomično ili potpuno nalazi izvan čašice.

U slučaju da taj nepravilni položaj ostane, poremećena je funkcija kuka, a s vremenom dolazi i do propadanja zglobne glavice zbog poremećene opskrbe krvlju.

Korekcija, tj. uglavljivanje zglobne glavice u čašicu je moguće posebnim protezama, a ako se učini na vrijeme, razvoj zgloba je posve normalan. Potpuna dislokacija (iščašenje) javlja se s učestalošću od 1,5 na 1000 novorođenčadi, a djelomična, s učestalošću od 9 na 1000 novorođenčadi.

Kako se dijagnosticira poremećaj?

Samo kliničkim pregledom, kojeg čini pedijatar u savjetovalištu, moguće je otkriti potpunu dislokaciju kuka. Posebnim zahvatima pokušava se istisnuti glavica iz čašice (Bartolowljev test) ili uglaviti u nju (Ortolanijev test). Pozitivan Ortolanijev test je potpuno pouzdan znak iščašenog zgloba.

Sumnja na iščašenje se postavlja ako pri pregledu djeteta koje leži na leđima na potpuno ravnoj podlozi i pri potisnutoj zdjelici na podlogu, pri savijanju spojenih nožica u kuku za 90 stupnjeva, jedna nožica imponira kraća ili su brazde na stražnoj strani natkoljenice nesimetrične. U tom slučaju je potrebno učiniti ultrazvuk kukova koji će potpuno pouzdano otkriti ili isključiti displaziju.

U prve 2-3 sedmice života zglobne su ovojnice labave, te se velik dio nestabilnih kukova uslijed učvršćivanja zglobnih ovojnica i rasta zglobne čašice nakon tog vremena stabilizira, stoga je dijagnostički ultrazvuk potrebno učiniti nakon 3. sedmice od rođenja.

Kada učiniti ultrazvuk kukova?

Najbolje vrijeme za ultrazvučni pregled je između 1. i 2. mjeseca života.
Ultrazvuk kukova je vrlo elegantna i jednostavna pretraga koja pouzdano otkriva radi li se o iščašenju i određuje se stupanj iščašenja kuka.

Potrebno ga je učiniti djeci kod koje se kliničkim pregledom postavi sumnja na iščašenje, a također i djeci koja imaju bilo koji od sljedećih činitelja rizika:

- razvojni poremećaj kuka u obitelji
- položaj djeteta u maternici zatkom ili porođaj na zadak
- postojanje deformacije vrata (krivi vrat) ili stopala
- prvorođeno žensko dijete
- blizanačka trudnoća
- manjak plodne vode u trudnoći
- nedonešenost

Liječenje

Kod djeteta kod kojeg je kliničkim i/ili ultrazvučnim pregledom ustanovljeno da se radi o potpunom ili o djelomičnom iščašenju kuka, nakon 3. sedmice života potrebno je započeti ortopedsko liječenje.

Ono se provodi posebnim ortopedskim pomagalom, tzv. Pavlikovim remenčićima (iako postoje i druge vrste sličnih proteza, Pavlikovi remenčići su zbog praktičnosti najšire prihvaćeni).

Kukovi se fiksiraju u raširenom položaju nožica, nose se bez prekida 6-8 tjedana u slučaju djelomičnog iščašenja, odnosno 10-12 tjedana u slučaju potpunog iščašenja. Svaka 2 tjedna se otpuštaju i prilagođavaju rastu djeteta, a kontrole pravilnog položaja kuka vrše se ultrazvukom.

U nekim slučajevima je primjena Pavlikovih remenčića kontraindicirana: dojenče starije od 8 mjeseci, nemogućnost uglavljivanja zglobne glavice ili nestabilnost te nepouzdanost roditelja.

Primjena tzv. širokog povijanja, koje se preporuča u prvim tjednima dok se zglobovi kuka fiziološki ne učvrste, nikako nije dovoljna u slučajevima spomenutih poremećaja djelomičnog ili potpunog iščašenja. Pri ranoj dijagnozi i pravovremeno započetoj terapiji, poremećaj se korigira bez posljedica.

Terapija započeta nakon navršene 1. godine nikada ne rezultira posve normalnom funkcijom i položajem zgloba. Što je dob djeteta viša, manja je mogućnost neoperativnog, tzv. konzervativnog liječenja. Nakon 3. godine svaka korekcija zgloba zahtijeva operaciju.